<$BlogRSDURL$>

Saturday, December 03, 2005

Hrvatska zbilja na novoj prekretnici!

Toliko se puta, u svojoj mučnoj povijesti, zemlja i narod hrvatski našao na zbiljskim križanjima, koje su nam namećali tuđinci. Prisjetimo se svekolikih traumatičnih događanja od prodora Osmanlija na hrvatske zemlje pa do 1526. i Cetinskoga sporazuma na Novu godinu, zatim nekoliko stoljeća krvavih borbi za obranu Europe, sve do 1878., kada Berlinskim kongresom povijesnu nam zemlju umjesto ujedinjenja sa svojom Hrvatskom daju Auatrougarskoj... I onda pođimo dalje, sve do 1918., kada nam onemogućuju povijesno osamostaljenje, nego nas trpaju s balkanoidima kako bi i dalje krvarili pod okovima tuđinskim.
I eto, u ono vrijeme rađaju se hrvatski povijesni sinovi i velikani, u osobama Eugena Kvaternika i Ante Starčevića, kojega iz poštovanja Hrvati proglasiše Ocem Domovine. Zašto? Zato što je Ante Starčević jasno pokazao jedini pravi put hrvatskome narodu: "Ni s Bečom, ni s Peštom, ni s Beogradom!" Uz onaj veličanstveni usklik i pozdrav: Bog i Hrvati! I sve od vremena i politike dr. Ante Starčevića do danas, hrvatski državotvorci ne vide drugoga puta niti pozitivne politike za hrvatski narod. Tom politikom izvojevana je olujna pobjeda u Domovinskome ratu 1995. godine.
Na žalost, poslije prirodne smrti dr. Franje Tudmana, Gojka Šuška i nekih drugih njihovih suradnika, na čelo hrvatskoga naroda, uz već iskušane laži i obmane raznih Montgomeryjevaca, na vlast dolaze oni.koji nikada nisu željeli vidjeti i imati bilo kakvu suverenu državu Hrvatsku. S njima je počelo novo tragično razdoblje Republike Hrvatske, kao i naroda hrvatskoga u Bosni i Hercegovini. Pod lažnim predstavljanjem, nedržavotvorni dio HDZ-a, na čelu s dr. Ivom Sanaderom, dokopao je se vlasti, smjenjujući Račanovce samo formalno, ali ne i politički. Ova Sanaderova garnitura nastavila je još podlijom izdajničkom politikom od SDP-ovaca.
To se pokazuje najbolje kroz nastavljanje potjere za generalima Hrvatske pobjedničke vojske, a posebice za najslavnijim među njima, generalom Antom Gotovinom. Zatim sramotno koaliranje s četničkim organizacijama, te pomračeno rušenje sjetnog spomenika i spomen ploča Hrvatskim povijesnim velikanima. Zar to nije bilo dovoljno i najslijepijim hrvatskim slijepcima da vide o kome se zapravo radi? Ali slijepci ostaju slijepci, kojima postaju ovakvi tipovi nacionalne vođe i uzori. Tako se hrvatski puk dijeli na Račanovce i Sanaderovce, dok među njima nema baš nikakvih razlika. To najbolje poakazuju njihova ponašanja pri otuđivanju petsto pet kvadratnih kilometara hrvatskoga mora Slovencima od.strane parafirača Račana kao predsjednika Hrvatake vlade onda, kao sada isto potajno sporazumijevanje sa strancima za nadoknađivanje nekakvih imovinskih oatavština od prije šezdeset i više godina. To sve činili su i čine uz osobne želje guranja Republike Hrvatske u Europsku Uniju, kao i osobne materijalne nagrade. Govorilio se kako je Drnovšek obećao Račanu par vila po Sloveniji, na Bledu i u Mariboru, dočim još nije poznato što je austrijski kancelar obećao Sanaderu.
I samo kada se.prisjetimo svekolikih zločina i pljački od strane tih tuđinaca, onda nam se pamet pomuti da im i dalje moramo iaplaćivati tlačevine ili zelenaštva kojima su gušili hrvataku sirotinju. Neka itko od njih pokaže neki kupoprodajni dokument kojima su kupovali nekretnine po Hrvatskoj?! Sanader se ponaša kao da je zemlja Hrvatska i njezina bogatstva njegova osobna prćija, a tako se svakako ponašao i Ivica Račan, skupa sa svojim brojnim suprugama, koje je porazmještao po raznim položajima...
Hrvatska stranka prava, koja se dosta dugo smatrala nasljednicom dr. Ante Starčevića, prvoga utemeljitelja HSP-a, srozala se na obične kolaboracioniste održavanja na političkoj pozornici i u Hrvatskome saboru. Sadašnji predsjednik te HSP pretvorio se u nekakvog "reformatora" pravaštva, posipajući se svekolikim prašinama i pepelima, i taj naziv "HSP" pretvorio u banalni jezičac na vagi... Pravaštvo se ne može ni reformirati ni modernizirati. Ono je za hrvatski narod isto što i Evanđelje za Katoličku Crkvu u Hrvata. Tako je Đapićeva "HSP" prestala biti pravaška!
Hrvatski državotvorni Hrvati traže svoj daljnji put na pravaštvu i načelima dr. Ante Starčevića u borbi za Slobodnu Hrvatsku, bez Beča, Budimpešte, Beograda i Bruxellesa. To je naše pravo! To je naš put! I nitko nas nikada neće skrenuti s toga puta! Na tome putu okupljaju se državotvorne organizacije Hrvata pod jednim jedinstvenim Pokretom Hrvatskih Pravaša (PHP)! Svakodnevno na stotine poštenih Hrvata i Hrvatica pristupaju tome Pravaškom Pokretu za Slobodnu Državu Hrvatsku! Na Starčevićevu programu, uz Starčevićev pozdrav Bog i Hrvati!

Mate Ćavar

Wednesday, November 30, 2005

Konačno nešto pozitivno za Hrvatsku i od predsjednika Stipe Mesića!

Evo dogodilo se i to da se Stipe Mesić protivi otuđivanju hrvatskih dobara Austrijancima. Za razliku kada js podržavao "parafiranje" Ivice Račana, Savudrijaske Vale i hrvatskoga mora Slovencima. Sada se suprotstavlja sličnome parafiranju Ive Sanadera hrvatskih nekretnina Austrijancima, poslije šezdeset i više godina nakon što su napušćali ili su bili protjerani sa hrvatskih prostora. I mnogi se pitaju što je to konačno pozitivno proradilo i u Stipi Mesiću nakan toliko godina predsjedničkog položaja, gdje se stalno zauzimao kontra interesima hrvatskoga naroda i države Hrvatske.
Ali kao da mnogi ne znaju kako je Stipe Mesić, skupa sa ocem "Tovarišćem", poslije rata dobio folksdojčersku kuću i imanje, kakva su dodjeljivana partizanskim borcima. Prema onima koji poznaju Mesiće, na tome imanju i u kući protjeranih "Švaba" Mesići su živjeli godinama poslije onoga rata. I onda, kada se već bilo počelo govorkati kako bi se ta imovina protjeranih "Švaba" ipak jednom mogala povratiti vlasnicima, da su Mesići prodali tu posjedovanu kuću i imanje i valjda kupili drugo "pošteno". I sada vjerojatno i sam Mesić razmišlja i o osobnim posljedicama prisvajanja tuđe imovine. Ako lažu oni koji to govore, onda logično da bi i ovakvo pisanje bilo lažno.
Ali u svakome slučaju predsjednik Republike Hrvatske dobro se suprostavlja predsjedniku Hrvatske Vlade dr. Ivi Sanaderu da se sada nanovo pokreće i takvo pitanje od strane Austrijanaca. Eto, mnogi su povjerovali kako je Ivo Sanader postao tako umješan da je nagovorio austrijskoga kancelara da mu priskoči u pomoć pri Sanaderovu nasrtanju na ulazak Republike Hrvatske u Europsku Uniju. Ali nitko na prvi mah nije niti pomislio da je to ipak cijena od sto dvsdeset milijuna eura, kao naknada za šezdeset tisuća protjeranih Austrijanaca iz Republike Hrvatske. Nije riječ o nekih četiri stotine, što se pokušava umanjiti od Sanadera i njegove ministrice pravosuđa. Jer ako se postupi tako prema živima, ima se postupati isto i prema nasljednicima mrtvih. I ne samo to, time bi se otvorilo pitanje za sve i sva potraživanja ratnih stradalnika svah strana, a ne samo Sanaderovih Austrijanaca. A da li je Ivo Sanader išta spominjao o Austrijskim dugovanjima Hrvatima još od Cetinjskoga sporazuma od Nove godine 1526., a posebice od sječe glava Zrinskih i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu, pa sve do 1945. godine...

Mate Ćavar

Monday, November 21, 2005

Praktično nema Srba u Hrvatskoj!

Sada u vrijeme četrnaeste obljetnice velikosrbijanske agresije na Vukovar i Hrvate, trećega dana sjećanja na tu tragediju Vukovara, na HTV-u se pojavio i jedan branitelj Vukovara koji se smatra Srbinom. Njegov kolega Hrvat potvrđuje istinitost toga branitelja. I nije nikakva tajna da je u obrani Vukovara, kao i cijele Hrvatske od velikosrpske agresije bilo i pripadnika takozvane srpske nacionalnosti iz Republike Hrvatske. I zašto se o njima šuti? Zašto se upravo njih ne postavlja na odgovorna mjesta po hrvatskim institucijama? Zašto takvih nema u Hrvatskom (državnom) saboru?! Ali umjesto takvih u HS se nalaze Pupovci i Stanimirovići, u kojima leže četničke ćudi. Zar jedan Milorad Pupovac nije u godinama najvećih srbijanskih napada na Republiku Hrvatsku hodao Europom i svijetom tvrdeći kako Tuđman prekrštava srpsku nejač po Hrvatskoj i to je spominjao brojku od 12 tisuća već prekrštenih. A za jednoga Vojislava Stanimirovića se dobro zna da je bio istaknuti četnički terorist kojega su zvali nadimkom Voja "Vampir", jer da je prisiljavao Hrvate nasilno da daju svoju krv Srbima... Sličan njima bio je i Milan Đukić, koji je cijelo vrijeme i te kako "srbovao" po hrvatskoj sabornici na Griču u Zagrebu.
Takozvani Hrvatski Srbi nisu ugroženi od Hrvata nego od Srbijanaca i njihove velikosrpske politike protiv Hrvata i Hrvatske. Ta povijesna je istina kako među pravoslavnim građanima Hrvatske i nema Srba svojim podrijetlom. Dobro se zna kada su i kako su, kao vlaške izbjeglice "muhađeri", i na koji način su naseljavali hrvatske zemlje početkom 17. stoljeća. Bili su Vlasi sve dok ih nije kao pravoslavce posrbila SPC početkom prve Kraljevine Jugoslavije. A među tim Vlasima, prema povijesnim dokumentima, ima najveći dio onih Hrvata koji su na područjima turske okupacije prihvaćali rađe pravoslavlje negoli islam.
Zato je za pozdraviti prijedlog.Vlade Republike Hrvatske da je 2006. godinu proglasila gadinom hrvatskog znanstvenika ukrajinskog podrijetla, pravoslavne vjere Nikole Tesle. Srbijanci nemaju praktično nikakve veze sa ovim znanstvenikam, osim prisvajanja hrvatskih pravoslavaca pripadnicima srbijanske nacije, koje su oni nazivali "Prečanima". A ti njihovi "Prečani" su žrtve velikosrsbijanskih opsesija, "Načertanija" i "Memoranduma" iz Beograda. Onda kada hrvatski pravoslavci obnove svoju Hrvatsku pravoslavnu Crkvu sa evetim patrijarhom Germogenom na čelu, biti će dostojni sinovi svoje domovine Hrvatske.

Mate Ćavar

Saturday, November 19, 2005

Uz 14. obljetnicu vukovarske epopeje...

Ipak se uspomene na Vukovar zaboravit neće. To se pokazalo i ovom 14. obljetnicom vukovarske epopeje. Tisuće Hrvata, iz svih krajeva domovine, krenulo je na obilježavanje i zajedništvo, slično kao onda kada se branio Vukovar. Neki tvrde da je hodočasnika bilo blizu trideset tisuća, a tako bi i moglo biti kada službena informativna sredstva priopćivanja ponavljaju brojku od petnaest tisuća. I pored svekolikih izvrtanja i nastojanja da se Vukovar zaboravi, to se neće lako dogoditi. Hrvatski narod je Vukovar branio i hrvatski ga narod ne zaboravlja. I nadajmo se, dokle bude hrvatskoga naroda i Hrvatske, da će tako ostati i poslije stotina godina. Uostalom, i sigetsko viteštvo obrane se ipak ne zaboravlja. A vukovarska obrana nadmašila je svekolike viteške ratnike i žrtve mučenika. Iako je Galićeva televizija prikazivala "seksi serije" ovih dana umjesto "serija" iz Vukovara, ipak je nešto prodiralo do gledateljstva iz kratkih osvrta dnevnika ili nekih manje prostornih kanala, kao splitskoga "TV-Jadrana".
No i sada je zanimljivo bilo čuti i vidjeti najviše državne čelnike, kao što su predsjednici Vlade i Republike Hrvatske. Predsjednik Vlade izjavljuje da on neće ići u Vukovar kada svi idu, jer da on ide u Vukovar kada drugi ne idu. Vjerojatno će tako predsjednik Hrvatske vlade postupiti i pri Božićnim i Novogodišnjim slavljima. Zašto bi on slavio Božić i Novu godinu kada ih drugi slave... Ta on je predsjednik Hrvatske vlade. Samo kakva prozirna demagogija...
A samo su naivni mogli očekivati nazočnost druga predsjednika Republike Hrvatske. Njemu na srcu ne mogu ležati hrvatske, vukovarske ili škabrnjske žrtve, koje su počinjene za vrijeme njegova zapovijedanja JNA, dok joj je bio "vrhovnik" u Boegradu. Uostalom, za predsjednika Mesića ima daleko važnijih žrtava iz vremena Drugog svjetskog rata po Njemačkoj. Jer on se smatra nekakvim dječačkim "antifašistom". Bilo mi je onda desetak godina, u vrijeme Drugog svjetskog rata...
A i predsjednika Hrvatskog (nedržavnog) saobra nije se moglo vidjeti u Vukovaru. Valjda on to nije želio da ga se vidi. Negdje se skrivao u mnoštvu. Jer da je on to htio, sigurno bi ga se i vidjelo na vijestima HTV-a. No svejedno, u odnosu na "euro" čelnike Republike Hrvatske, i ovoga puta Vukovar je bio u srcima i sjećanjima hrvatskoga naroda u Vukovaru i svuda gdje ima Hrvata. I tako će biti i ostati kroz nove naraštaje i stoljeća. Neka se srame ubojice Vukovara!

Mate Ćavar

Friday, November 18, 2005

Ratnog zločinca generala Trifunovića
predlažu za počasnog građanina Varaždina!

Nakon podužeg izbivanja iz žurnalističkog područja, vratio se ponovno novinar Merlić sa svojom tjednom emisijom petkom navečer. Ovoga puta na dan nove obljetnice njemačke kapitulacije iz vremena Prvog svjetskog rata, 11. studenog ove 2005. godine, počastio nas je novinar Merlić svojom emisijom o povratku ratnog zločinca generala Trifunovića u Hrvatsku, i to s prijedlogom da ga se proglasi počasnim građaninom grada Varaždina. A kako i ne bi, kada se na čelu Varaždinske županije nalazi njegov prijatelj iz onih jugovremena Radimir Čačić.
Slušajući i gledajući tu emisiju, hrvatsko gledateljstvo se moglo uvjeriti na što su nas sve doveli Pusići, Mesići, Čačići, a i Merlići. Oni su zagospodarili hrvatskim kopnom i zrakom. Oni čine sve da izopače obrambeni Domovinski rat i njegove tekovine u antihrvatske afere. Samo kolika i kakva podlost Radimira Čačića, Prodanovića, Trifunovića, pa i voditelja Merlića. Merlić je s tolikom prepotencijom prekidao i zaustavljao jedinog istinskog svjedoka Trifunovićeve uloge u onim zločinima koje je počinio njegov jugo korpus u početku Domovinskoga rata. I pored glavnog čelnika osloboditelja Varaždina, i pored Trifunovićevih potpisanih zapovijesti o napadima na Varaždin i naredbe da se hrvatske osloboditelje gađa svim sredstvima, zoljama i snajperima, Čačić tako bezočno svodi hrvatske branitelje na nekih četrdesetak ljudi...
Čačić se poziva na Trifunovićevu vojničku obranu tvorevine Jugoslvaije kao zakonitu i poštenu u odnosu na hrvatske osloboditelje, koji da su onda bili kao nezakoniti odmetnici, među koje kao da je i Čačić spadao. Time poriče i ustavno pravo hrvatskoga naroda iz one tvorevine, još od 1974. godine, da se može u svako doba osamostaliti, pa i istupiti iz jugo federacije.
Čačić se poziva i na svoga "sunarodnjaka" S. Mesića, koji kao da ima pravo pomilovati ratnog zločinca generala Trifunovića, koji je od strane hrvatskoga suda osuđen na petnaest godina zatvora zbog razaranja Varaždina i ubijanja i ugrožavanja civilnoga stanovništva. Prema takvim prijedlozima, red bi bio da se i Slobodana Miloševića proglasi počasnim građaninom Hrvatske i Zagreba. I onda se pitamo zašto se suicidom poubijalo preko tisuću i pet stotina branitelja Domovinskoga rata... Sadašnje režimske strukture bi trebale jasno, službeno i javno proglasiti hrvatske branitelje Domovinskoga rata odmetnicima i banditima, kao što su odmetnici i banditi proglasili branitelje NDH.

Mate Ćavar

I Đapić se kaje u Izraelu!

Nakon Mesića i Sanadera, evo i Đapića u Izraelu da se kaje i traži oproštenje, samo ne znamo u ime koga, ako ne u ime osobnih položaja. U ime koga se jedan Stjepan Mesić imao kajati za ratne zločine iz vremena NDH, ili pak jedan Ivo Sanader, koji se rodio desetak godina poslije Drugog svjetskog rata, isto kao i A. Đapić? Ali eto, kako ono narod kaže, kada žabe vide kako konji dižu noge, onda i one to čine, posebice kod Đapićeva slučaja. Što ova gospoda uopće znaju o istinama NDH?
Nema nikakve dvojbe da su Židovi u zemlji Hrvatskoj, nakon njihovih prvih doselbi u našu domovinu, iz vremena osamnaestoga stoljeća, bili lijepo primani i da su se osobno dobro uklapali u hrvatske baštinske stečevine. Ma koji to pripadnici bilo kojega naroda u svijetu više poštivaju pripadnike Židovskoga naroda od nas Hrvata? Kao prvo, Hrvatski sabor je još u ona davna vremena odredio da jedan Židov, Sveti Josip, bude zaštitnik Hrvata, dok je Židovki Mariji i tolikim Židovima iz Isusova života i vremena podignuto na stotine oltara, crkvi, kapela... Zar i stolna crkva na Griču u Zagrebu nije posvećena jednome Židovu, Evanđelistu Svetome Marku? I zar i s te strane Hrvati nisu veliki prijatelji židovskoga naroda? Uostalom, zar cijeli svijet danas ne vjeruje kako se Židovka Marija, Majka Isusova, nastanila u najpoznatijem hrvatskom hercegovačkom podneblju, u Međugorju? Zar u to Marijino Međugorje danas ne hodočaste milijuni pripadnika svih naroda, rasa i boja, među kojima i hodočasničke grupe iz države Izraela?
Ali neprijatelji hrvatskoga naroda, koji je po svojim povijesnim stradavanjima vrlo sličan Izraelcima, na sve su načine željeli i još uvijek žele, zabijati neprijateljske klinove između Hrvata i Židova. Samo oni koji ne poznaju istinsku situaciju Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata mogu povjerovati tolikim lažima na branitelje NDH. Rat se ne bi tako niti zvao kada bi se u njemu događale lijepe stvari. NDH se samo branila od vanjskih i unutarnjih neprijatelja. Bila je pritisnuta divizijama onih koji su smatrali da im Židovi ne dozvoljavaju pobjede. I samo pod tim pritiscima vodstvo NDH je moralo provoditi naloge onih uz čiju pomoć je i proglašena NDH.
A tko se ikada ispričava najvećim stradalnicima i Drugog svjetskog rata srazmjerno broju stanovnika u vlastitoj domovini Hrvatskoj? Ma nitko! Žalosno je da se ovi hrvatski pokajnici jedan za drugim posipaju prahom po vlastitim glavama. Prijateljstvo Židova i Hrvata nije upitno! Još uvijek smo pod sličnim udarima različitih neprijatelja. I red je da budemo prijatelji i saveznici. I da se poklonimo svima koji su nedužni stradavali u našim povijestima. Zato Hrvati to čine svake godine i kod Mojsijeva spomenika na Mirogoju.

Mate Ćavar

Čestitke Časnome Sudu!

Sada, u najnovije dane, kada se digla tolika hajka na jednu sudsku presudu, zbog kleveta i vrijeđanja jednoga hrvatskog pjesnika iz Sarajeva, od strane svima dobro poznatoga klevetnika P. Matvejevića, eto, prvi puta treba zaista čestitati jednom Hrvatskom Sudu za takvu neovisnu sudačku presudu. Presudu je pokrenuo samo jedan hrvatski uvrijeđenik, ali tek koliki bi Hrvati to trebali učiniti protiv istoga antihrvatskog klevetnika. On je hrvatskog Sarajliju nazvao svojim talibanskim imenom, i s pravom se čovjek našao teško uvrijeđenim. Jer Muhamedovi Talibani su milost Alahova u odnosu na hrvatske Titoističke talibane, koji su, i ime svojega božanstva, pola stoljeća masakrirali i vrijeđali ogromnu većinu hrvatskoga naroda, zbog toga što poštuje svoju povijesnu baštinu i što se bori za temeljna narodna prava na svoju suverenost i slobodu. Eto, i poslije smrti njihova božanstva, ovi hrvatski titoistički talibani, što znači učenici, ne sustaju u podukama svoga božanstva. A s tim božanstvom su masakrirali hrvatski narod kao nitko prije u cijeloj obrambenoj povijesti, što bi Miroslav Krleža rekao, koju nitko ne bi mogao preživjeti osim nas Hrvata.
Sjećamo se svi tolikih klevetnika iz našega suvremenoga života, kao i njihova barjaktara P. Matvejevića, još od skrnavljenja originalne izvorne opere Zrinskoga. I uzalud je bilo prosvjedovati. Što se god Matvejevićima prohtjelo, to im se dozvolilo. Ovaj hrvatski klevetnik, kada je postao i "rimljaninom", nikako da se oslobodi svojih pošasti. Iako izdaleka, on pljucketa, kako po svemu što nam je sveto, tako i po Domovinskome ratu, kojim smo obranili svoju narodnu opstojnost. I eto, sve do sada, najnovije sudske presude, nitko se nije usudio pokušati začepiti brnje tome klevetniku. Ipak se našao jedan županijski sud u Republici Hrvatskoj koji je to učinio. I zato mu se javno treba i mora čestitati i po cijenu vlastitih rizika. Ovdje nije u pitanju jedan i samo jedan klevetnik, niti jedan uvrijeđenik. Ne zaboravimo da iza klevetnika P. M. stoje oni koji ga kite našim državnim odličjima, jer i sami pripadaju istim klevetnicima koji Tuđmana nazivlju Slobom ispod zemlje, Hercegovce neradnicima i prosjacima ispruženih šija prema Zagrebu umjesto Sarajevu... I neka bude zapisano kako se u toj i takvoj vladavini Republike Hrvatske našao jedan Časni Sud da presudi klevetniku P. Matvejeviću, iako simboličnu kaznu od pet-šest mjeseci ćuze uz uvjetnu na dvije godine. Pa makar mu je milostiva Ožboltica isplatila iz državnoga proračuna, jer ona je u nekim slučajevima zaista milostiva ministrica...

Mate Ćavar

Monday, April 12, 2004

Svetome Ocu Papi - za novi Rođendan!

Naš Oče Sveti, Hrvati Vas vole,
Najdraži Sine zemljine planete,
Za zdravlje Vaše, žarko se mole,
Šaljući Vam drage rođendanske sjete.

Sretan Vam bio Rođendan novi!
Kada Vas je Majka na svijet dala,
Providnosti to su Božji snovi,
Za dolazak Vaš, najveća mu hvala!

Kliču Vam Hrvati, stari i mladi!
Pripadnici svete vjere Isusove,
Raduju se s Vama Uskrsnuloj Nadi,
Životu novome, nakon zemlje ove...

Neka Vam cvjeta proljetno cvijeće,
Stoljeća novog, novi ideali,
Dvadeset i prvo Vaše je stoljeće,
Kojemu nadu Vi ste snažnu dali.

Hrvati Vas vole, Hrvatska Vas zove,
Ovaj narod drevni, iza Karpata,
Želeći Vaše posjete nam nove,
Petra naših dana, u zemlji Hrvata!

Na plavom Jadranu, sreli smo Krista,
Na istočnoj obali, pješčanoga žala,
Na "predziđu" ovdje bili smo zaista,
Petrova Stolica tako nas nazvala...

Živjeli nam dugo, Papa najdraži,
Bili smo s Vama, bit ćemo do kraja!
Ostat ćemo ovdje kao na straži,
Do Kristova dolaska i njegova Raja.

Za novi Rođendan, 2004. godine,
Ivana Pavla Drugoga - Woytile!

Hrvoje Hrvatin

Sunday, March 28, 2004

Nema srpske zemlje u Hrvatskoj!

Sada, kada se Kosovom ponovo prolijevala krv, neki srpski patrijarsi, kao i vojni oficiri, uspoređivali su Kosovo sa velikosrpskim okupatorskim tvorevinama po Hrvatskoj. Otkuda im pravo na to! Ne ulazeći u njihovu povijest države im Raške na području Kosova, kao i poraza sa Turcima na tamošnjem polju, neka oni traže svoja povijesna prava tamo i neka se nagađaju s Albancima...
Ali zar mi Hrvati smijemo zenemariti naša hrvatska prava u našoj nam Domovini? Prvi vlaški doseljenici na hrvatske prostore dolaze tek početkom sedamnaestog stoljeća. To im omogućuju tuđinci, ondašnji okupatori hrvatskih zemalja. Likvidirajući veleposjedničke vladajuće obitelji hrvatskoga naroda, nakon poznatih razloga, Zrinske i Frankopane, Bečki dvor dovlači balkanske muhađere - Vlahe na zemljovlasničke hrvatske posjede, kako pobijenih Zrinskih i Frankopana, tako i svih ostalih zemljišnih vlasnika, koji su zbog ratnih nasrtaja Osmanlija morali privremeno napuštati svoje posjede.
I na te hrvatske vlasničke posjede tuđinci naseljavaju tuđince Vlahe s Balkana, koji su služili kako Osmanlijama, tako i Austrougarima, kojima je ondašnji cilj bio pokoravanje Hrvata, starosjeditelja i gruntovnih vlasnika svoje zemlje Hrvatske. I to tisuću i više godina prije prvih naseljavanja tih pravoslavnih Vlaha s Balkana, pretežno s područja Srpskog pašaluka, ili bolje rečeno Beogradskog pašaluka, kakvim se imenom zvao skoro pet stotina godina. Zločinački mentalitet tih Vlaha ugrađen je u njihove gene, afroazijskih ratnika u rimskim legijama po Balkanu, gdje su, kao i Alijini mudžahedini, ostajali ženeći se s domaćim ženama.
Zato, prema svekolikim povijesnim dokumentima, posrbljeni Vlasi nemaju nikakvih pravno i pravedno stečenih zemalja po Hrvatskoj! Sve što su imali stekli su otimačinama, užasnim zločinima nad preostalim Hrvatima, te to prisvojili podrškom hrvatskih okupatora s Bečkoga dvora.
A što se događalo kasnije?! Stvaranjem prve jugotvorevine, svekolike pravoslavne SPC je proglasila Srbima. Davani su im svekoliki ustupci i povlastice kako bi vladali, žandarskim putem i krvavim terorom, nad Hrvatima. Tako je kod Hrvata bila ona poznata izreka: "Sjaši Kurta da uzjaši Murta!"
U počecima Domovinskoga rata, ondašnji visoki funkcionar HDZ-a, kao i Republike Hrvatske, Gadafijev doktor, Stipe Mesić, javno im je poručio kako nema srpske zemlje u Hrvatskoj, onim poznatim riječima: "Gdje vam je ta srpska zemlja u Hrvatskoj, ako nije ona koju ste donijeli na opancima?!" To je ondašnji Stipe Mesić bio dovoljno pošten da to javno kaže, iako mu je žena, Milka, Srpkinja.
I vrijeme je da jednom progovore hrvatski zannstvenici, akademici, književnici, političari, ratnici! A ne se opet, poput jednog predsjednika Hrvatske Vlade, dr. Ive Sanadera, uvijati pred ponovnim naseljavanjem hrvatskih zemalja, i to pod pritiscima opet tuđinaca. Ne bi se smjeli odgovorni Hrvati igrati sudbinom ponovnih naseljavanja velikosrba, jer se time stvaraju nova prolijevanja hrvatske, ali i srpske krvi po svetoj hrvatskoj zemlji.
Pustimo mi svekolike momentalne prijatelje, i Austrijance, i Francuze, i Germane, da ne kažem i Talijane kojima nikada nije vjerovati, jer koga su Srbi klali i tuđinskih prijatelja se plaši. A nas su se Srbi naklali od prvih njihovih Vlaških doseljavanja na hrvatske prostore. Tko ne vjeruje, neka bar malo zaviri u povijesna djela hrvatskih, a i svjetskih povjesničara, od Dominika Mandića do Mate Marčinka...
Hrvati se ne bi smjeli ustručavati istine ni pred kime, pa niti pred današnjim haaškim bezdušnicima, ili pak svekolikim globalistima. Svi oni nama stalno tupe kako moramo opraštati i opraštati, poput Krista s križa golgotskoga, koji je molio Oca da im oprosti - jer ne znaju što čine! Ali svi ovi današnji su nasrnuli na Hrvate i Hrvatsku kako moramo opraštati onima koji i te kako dobro znaju što čine! U svakome slučaju, željelo se i želi se pokoriti i uništiti jedan od najstarijih naroda Europe, u svojoj lijepoj domovini Hrvatskoj, u koju nismo doselili one davne 626. godine nasiljem, nego povijesnim ugovorom bizantskoga cara Heraklija, koji nas je pozvao kao jedan hrabri i pošteni narod, darujući Hrvatima sve dijelove svoga carstva koje oslobodimo od Barbara. I tako je zemlja Hrvata postala zakonski i pravedno vlasništvo svekolikih hrvatskih naraštaja. I tu zemlju hrvatsku nitko ne smije otuđivati, nikakvi Račani, nikakvi Šeksi ili pak Sanaderi!!! Zapamtimo to jednom svi mi koji se osjećamo istinskim pripadnicima slavnoga naroda Hrvata.

Mate Ćavar

Uskrslome Kristu

O Bože, stvoritelju svijeta,
Poslao si Sina na Zemlju ovu,
Puninom vremena, nakon dugih ljeta,
Otpočeo s Kristom našu eru Novu.

Žalio nisi njegove muke,
Ni smrti na onom križu golgotskome,
S čavlima oštrim probodene ruke,
Kao i sve druge patnje Sinu svome.

A Isus Očev miljenik je bio!
Za kojega reče - 'sva moja milina',
U rijeci Jordanu kada je krstio,
Krstitelj Ivan, Božjega Sina.

To je bilo zato da svi ljudi znaju,
Kako život ovaj nije bez razloga,
Ljudi na Zemlji, smrću ne prestaju,
Jer ih čeka Nebo Trojedinog Boga.

Molimo se Tebi, Isuse Kriste!
Prijatelju dragi, svih ljudi svijeta!
Molbe su naše uzvišeno čiste,
Da ljubav tvoja u nama procvjeta.

Čekamo na riječi - dolaska tvoga!
Obećanje svoje ti ćeš ispuniti,
Vjerujemo čvrsto u našega Boga!
Kraljevstvo Božje na Zemlji će biti!

Spasitelja drugoga na Zemlji nema!
Samo se po Kristu Bogu-Ocu ide,
Vjernicima svetim Nebo radost sprema,
Što zemaljske oči ne mogu da vide!

Dođi čim prije, Kriste naš Bože!
K ljudima ovim, patnje i rana...
Bez uskrslog Krista spasit se ne može,
Ni jedna Duša sa zemaljskih strana.

Dođi na Zemlju, zaliječi nam boli,
Čovječanstvo čeka obećane dane,
Hrvatski narod posebno te moli,
Da Kraljevstvo Božje ljudima svane.

Molimo se tebi, Isuse Kriste,
Vjerujemo u te, Božjega Sina,
Rođenog od Majke - Marije Prečiste!
Da nam budeš put, život i istina!

Za Uskrs 2004. godine, Mate Ćavar

Tuesday, March 23, 2004

Prigovor na Koncilov nedjeljni komentar!

Iako mi je dobro poznata neprikosnovenost Koncilova nepotpisanog komentatora, koji valjda slovi u ime svekolike katoličke hijerarhije u Hrvata, onda bilo kakva prigovaranja ostaju u košarskoj "pohrani".
Najnoviji Koncilov komentar u svezi najnovijih haaških optužnica mi je izgledao kao da je na pravno-nacionalnoj razini obrane istine o hrvatskom Domovinskome ratu. Ali, kao i u većini Koncilovih komentara - "konac djelo krasi", pa tako i ovdje, kada ovaj proljećarski komentar podržava "dragovoljne" odlaske hrvatskih generala i branitelja na to haaško suđenje. Neovisno od bilo čega. I da haaško tužiteljstvo optuži bilo koga od Hrvata, njemu je Blaškićeva sudbina sudbonosna. Žalosno je, ali istinito, kako takva stajališta komentar Glasa Koncila, sve od "griješnih struktura", sustavno podržava.
Uostalom, Bozanićeva "presuda" "griješnim strukturama" Tuđmanove vladavine u Republici Hrvatskoj ni po čemu se ne razlikuje od Pusićkinih saborskih uzvikivanja o tvrdnji kako Republika Hrvatska Domovinskim ratom počiva na zločinima. I zar je onda čudno da hrvatskim generalima, koji su uz tolike žrtve branili i oslobađali svoju jedinu Republiku Hrvatsku, stižu iz Haaga ovakve optužnice. I nisu u pitanju samo generali, nego i svekoliko hrvatstvo koje se zauzimalo za temeljna prava hrvatskoga naroda, za slobodu i suverenitet Republike Hrvatske. Ta uostalom to je pisalo u svim "ustavima" one druge jugotvorevine. Ali jedno su bili ustavi, a drugo zatvaranje i maltretiranje do smrti svih onih koji su pokušavali takvo nešto i u najblažim vidovima...
Ovaj komentar Glasa Koncila postavlja stvari "naopačke", isto kao i Sanaderova Vlada. Otpremajući u Haag hrvatske generale pod kvalifikacijama ovakvog sadržaja, gazi se cjelokupna borba Domovinskog rata i potvrđuje Pusićkina teza o zločinačkoj tvorevini ili pak o njezinim "griješnim strukturama" vlasti. Umjesto da se Vlada najprije pozabavila kvalifikacijama, a tek onda prihvaćanjem optužnica, ona "po Koncilski" najprije udovoljava Haaškome sudu s najavama kako će se tek tada, na tome sudu, boriti za odbacivanje zločinačke kvalifikacije Domovinskog rata i svekolikog braniteljstva Domovinskog rata. Zamislimo se kada bi na taj način djelovao i Božji sud, kada bi se najprije našli u paklu, iz kojega bi se eventualno mogli braniti i pravdati pred Bogom.

Hrvoje Hrvatin

Poštovanom predsjedniku Hrvatske Vlade,
dr. Ivi Sanaderu!

Upravo danas, na prvi dan proljeća 2004., odlučih Vam, u svoje ime, kao i u ime svojih prijatelja, napisati jedno izravno pismo. Iako znam da ste na tome predsjedničkom mjestu jako zauzeti, ipak bih Vam predložio da nastojite pročitati pisma stalnih pripadnika i prijatelja HDZ-a.
Sve smo činili da u našim mogućnostima pomognemo promidžbi HDZ-a i s Vama na čelu. Toliko sam se osobno radovao Vašoj pobjedi na zadnjim izborima. Vjerovao sam osobno u spas Hrvatske ponovnim dolaskom na vlast HDZ-a. Ali sada me sve više obuzimaju tjeskobe prateći svekoliko Vaše nastojanje pridobiti europske države i državnike za bezuvjetni ulazak Republike Hrvatske u tu i takvu EU.
Poštovani predsjedniče Hrvatske Vlade!
Jako bi dobro bilo da što prisebniji budete s takvom politikom. Shvatite kako mi Hrvati nemamo prijatelja u ovoj i ovakvoj EU. Naši povijesni prijatelji Nijemci ne predstavljaju odlučujući narod-naciju u toj EU, iako su ekonomski gigant. Porazom u dva svjetska rata, Njemačka je bačena na koljena. Na njenome čelu nalaze se nacionalne ništarije, među koje spadaju i Schroeder i Fischer, kao i brojni drugi koje su tamo doveli na vlast neprijatelji Njemačke, isto kao što su dvijetisućite učinili u Republici Hrvatskoj.
Umjesto da su utemeljitelji te EU ujedinjavanje europskih naroda i država stavili pod naziv Ujedinjenih Država Europe ili Saveza Država Europe, oni su to i samim imenom nazvali Europska Unija, kakav su naziv izbjegle i SAD, koje su nastale od svekolikih naroda svijeta. Znači asimilacije manje brojnih naroda su neminovne! A na prvome mjestu nalazimo se upravo mi Hrvati, koji se nalazimo na najljepšem dijelu, ne samo Europe, nego cijeloga svijeta. I zar to nije jedan od glavnih aduta da nas EU moli za priključenje istoj, a ne da naš predsjednik Vlade moljaka čelnike te EU sa svekolikim poniženjima. Uzimajući u obzir i najnoviju kvalifikaciju haaških optužnica! Preko takvih kvalifikacija jedan častan predsjednik Vlade Republike Hrvatske nije smio prijeći, niti pod takvim kvalifikacijama poslati bilo kojega časnika ili državljanina Republike Hrvatske u Haag, na to sramotno suđenje.
O priključenju Atlantskome Paktu može se pregovarati, ali od priključenja EU pod ovakvim uvjetima moralo bi se odustati. Inače ćete prokockati izbore!

Ovo Vam piše pasošar EU, član HDZ-a, Mate Ćavar!

Uvrijeđeni Šemso Tanković!

Pred cijelom hrvatskom, a i svjetskom javnošću, Šemso Tanković, muslimanski zastupnik u Hrvatskom saboru, javno zaprijeti otkazivanjem podrške Sanaderovoj Vladi ukoliko se Miomir Žužul, sadašnji ministar vanjskih poslova, ne ispriča Šemsi za "tešku uvredu" izrečenu pri državnom posjetu Izraelu. Koliko je javljeno, gospodin Žužul je tamo izavio kako "terorizam nije posustao", obzirom i na dvije eksplozije džihadskih samoubojica u izraelskoj luci, u vrijeme njegova posjeta Izrealu.
I što je to moglo tako zasmetati i uvrijediti ovoga muslimanskog zastupnika u Hrvatskome saboru, i zar Šemso Tanković antižidovske i ine samoubojice napunjene eksplozivom ne smatra terorizmom?! I pri ovim posljednjim bombašima poginulo je jedanaestero nedužnih izraelskih građana, a par desetaka ranjeno. Prema Šemsi Tankoviću, to nije nikakav terorizam, nego valjda sveta borba u slavu Muhameda!
Da je Republika Hrvatska dovoljno pravna država morala bi uzeti u ozbiljno razmatranje ponašanje jednoga zastupnika u Hrvatskome saboru, isto kao što bi trebao dobro proanalizirati i gospodin Sanader s kim je sve sklapao saborske podrške za svoj HDZ i podršku politici koju provodi. Zar će Republika Hrvatska sa ovakvim izjavama saborskih zastupnika moći kročiti u Europsku Uniju, obzirom na javnu podršku onima koji ubijaju nedužne građane Izraela i, upravo u ove dane, u Španjolskoj.
Nad Šemsinom izjavom trebali bi se i te kako dobro zamisliti svekoliki hrvatski građani, kao i zakonodavni čimbenici. Zar se takvo nešto, po Šemsi Tankoviću, izraelsko-španjolski terorizam, ne može doživjeti i u Hrvatskouj i u Zagrebu... Ta puna je Bosna Šemsinih "svetih" bombaša... Ali kako i ne bi kada jedan uvaženi gospodin muslimanske provenijencije, odnosno vjere, s titulom dokotra i profesora, daje toliku i takvu podršku islamskim bombašima.
I onda, što radi hrvatsko pravosuđe?! Mogu li se i ovakve izjave smatrati samo "verbalnim deliktom" iz vremena pokojne jugotvorevine, kada su tisuće hrvatskih mladića robovale po mračarama i logorima? I zamislimo se pod kakve bi udare došao netko tko bi podržavao bombaške teroriste protiv jugorežima... U svakome slučaju, odgovorni bi trebali poduzimati mjere opreza.

Mate Ćavar

Sunday, March 14, 2004

Savjet Slobodne Hrvatske: Pokajnicima!

Oni koji šalju hrvatske generale Domovinskoga rata pod optužnicom pripadnika "Zločinačke organizacije" su Mesićevi pokajnici, bivši pripadnici iste "Zločinačke organizacije". Radi se o prvim suradnicima dr. Franje Tuđmana, kojega je Carla del Ponte nazvala prvim i glavnim zločincem. Tko je bio Vladimir Šeks za vrijeme Tuđmanova predsjednikovanja HDZ-om, kao i dok je bio predsjednik Republike Hrvatske te Vrhovnik Hrvatske Vojske? Tko je bio dr. Ivo Sanader? Dugogodišnji pomoćnik ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske. A tko Miomir Žužul? Jedan od najpovjerljivijih diplomata dr. Franje Tuđmana?! Ova trojka vladajuće koalicije predstavlja špicu čelništva Republike Hrvatske. Nema nikakve dvojbe da su oni pristali na kvalifikaciju Carle del Ponte pri posljednjoj optužnici hrvatskih generala, kako se radi o pripadnicima "Zločinačke organizacije" koja je napala i rušila "Srpsku Krajinu". Zar treba ikakav daljnji komentar?!
Ovakvi pokajnici "Zločinačke organizacije" na čelu sa Stipom Mesićem ne zaslužuju nikakva poštovanja od strane osamdeset postotnog hrvatskog naroda koji je tu "Zločinačku organizaciju" dr. Franje Tuđmana u par navrata najdemokratskijim putem birao za svoje državno vodstvo.
Ovakvi jadnici-pokajnici ne smiju biti na čelu Republike Hrvatske i njih se mora čim prije ukloniti s tih položaja novim izborima! Pokajnici "zločinačkih organizacija" ne zaslužuju ništa drugo do li povijesne ropotarnice! Slobodna Hrvatska ima sve uvjete slobodnog samoodređenja! I zar će nas ovakvi "zločinački pokajnici" ugoniti u euro torove kao običnu stoku! Njima treba jasno reći dosta! Vi pokajnička pasmino odlazite u tu i takvu Europsku Uniju, a hrvatski narod ostavite na miru da odlučuje o svojoj sudbini! Slobodna Hrvatska neće ni k Srbiji ni k Uniji!!!
Nema nikakve dvojbe da su pokajničke pasmine dvostruke osobe! Njih treba smijeniti s čelništva Republike Hrvatske, a njihovu Carlu s mosta proglasiti nepoželjnom osobom u Republici Hrvatskoj!

Savjet Slobodne Hrvatske
Pročelnik Mate Ćavar

Saturday, March 13, 2004

Brešani - izdajnička pasmina!

Najnoviji film Brešana je pompozno promoviran u beogradskom "Sava-centru", gdje je bilo nekoliko tisuća Brešanovim obožavatelja. I zaista, Bugari su imali pravo kada su nakon pobjede nad Turskim osvajačima njihove obožavatelje trpali u živinarske vagone i lokomotivama odbacivali preko istočne granice u zemlju im Tursku. Na žalost, takvo što nikada nije Hrvatima palo na pamet. Nego ih trpimo iz naraštaja u naraštaj. Oba Brešanova naraštaja zaslužuju da ih se na bugarski način prebaci preko hrvatske istočne granice i neka tamo stvaraju umjetnička djela poput filmova "Maršala", "Rata na otoku" ili pak "Svjedoka"! Kako bi što više ocrnili hrvatski Domovinski rat izmišljali su jugo-drame za srbocirkuse, a u "Svjedocima" za majku Hrvaticu uzeli su srpsku glumicu. To sve da se što više ponize i iznakaze u očima gledatelja hrvatski branitelji koji su viteškim djelima branili i oslobađali svoju Domovinu po cijenu tisuća mladih života i potoka hrvatske krvi. A po tim grobovima i potocima krvi našli su se Brešani da pljuju i šemluče pred očima cijeloga svijeta. A da sramota bude još tragičnija to sve plaćaju hrvatski porezni obveznici putem raznih Vujića kojima je valjda najomraženiji vlastiti hrvatski narod i hrvatsko dostojanstvo. No za razliku od izdajničke pasmine Brešana imamo i hrvatske časne režisere kroz Jakova Sedlara, Antuna Vrdoljaka i njima slične. Ali dok se u nebo okivaju Brešani sa njihovim "Maršalom", "Otokom" i "Svedocima", dotle se Sedlarom "Četverored" odbacuje i brani kako hrvatski novi naraštaji ne bi mogli saznati istine o povijesti svojih očeva i braće. U svakom slučaju, svemu tome smo krivi mi svi, a posebice oni kojima je moguće promicati istine o hrvatskome narodu kroz svekolika sredstva priopćivanja...
Najnovije prikazivanje Sedlarova filma o židovskoj povijesti kroz njihova junaka generala Hoda, je također film kojega bi svaki Hrvat trebao pogledati. Ta ako imaju dva slična naroda na ovoj zemlji, onda su to Hrvati i Židovi. I točno se zna tko je od ova dva naroda povijesno stariji, a i hrabriji. Židovi su imali tu sreću da su obnavljali svoju državu Izrael na prostorima svoje stare domovine, a eto Hrvati su pregazili pola zemljine planete da bi zastali na padinama i obalama Jadranskoga mora. Židovi su imali uvjete za pisanje svoje biblijske povijesti, kroz nekih tisuću i šesto godina, od tridesetak autora, pjesnika, književnika i proroka, kako ih se zove. No selidbeni Hrvati su ostavljali po koji zapis na kamenim pločama o sebi i svome hodu kroz europske "prerije" Dnjepra i Dnjestra sve do Baltika, Odre i Buga... Tako od zapisa na Bogostanskoj litici do iskopina nadgrobnih spomenika u Tanaisu ostalo je vjerojatno neotkriveno na desetine i stotine zapisa o povijesnom hrvatskom narodu.
I zato s pravom izjavljuju najugledniji Židovi po Americi i svijetu danas, kako su Hrvati jedan od najsličnijih naroda njima Židovima. To se moglo jasno čuti nakon premijere Sedlarova filma o generalu Hodu. I nema nikakve dvojbe da je jedan Jakov Sedlar zaslužio najveće hvale i pohvale, jer snima istine o svome hrvatskom, a evo i o židovskom narodu. A ne služi se izdajničkom rabotom, izdajničke pasmine Vujićevih Brešana.

09. 03. 2004., Mate Ćavar

Ne daj se Hrvatska!

Ovaj usklik: Ne daj se Hrvatska!, odnosi se na svakoga državotvornog Hrvata i Hrvaticu, i na sve što diše hrvatski. A posebice se odnosi na istaknutije Hrvate po odgovornim mjestima, uredništvima hrvatskih tiskovina ili elektronskih sredstava. Danas, na žalost, sve je ostalo u rukama Račanovih jugosa, osim par hrvatskih tjednika, za koje se čuje kako su i oni u materijalnoj krizi.
Najnovije vladajuće izborne promjene kao da su nova prevara hrvatskoga naroda i hrvatskih nacionalnih interesa. Sanaderovi uzvici u predizbornoj kampanji sastojali su se u sloganu "Pokrenimo Hrvatsku!" Ali nije bilo jasno u kojemu pravcu sve dok dr. Ivo Sanader nije postao novim predsjednikom Hrvatske Vlade. I evo sada nakon par mjeseci jasno se vidi na što je dr. Ivo Sanader mislio. Prema dvomjesečnoj politici dr. Sanadera, Šeksa, Žužula i ostalih na položajima vidi se kako su oni vjerovali da se hrvatsku brže pokrene u Eurorupu! I ništa drugo! Nasrnuli su svekolikim vezama i ustupcima k toj nesretnoj Eurorupi za sve manje brojne narode, a na prvome mjestu za hrvatski narod koji se nalazi na ovoj i ovakvoj Bogom danoj ljepoti Jadranskoga mora, Dinarskih spletova i Panonskih ravnica. Pa koja zemlja na svijetu to još ima osim Hrvata i Hrvatske?!
Dodatna krilatica u predizbornoj kampanji dr. Ive Sanadera je bila: Hrvatski narod treba imati bolje uvjete života! To jest bolji standard. Pa nije ovaj hrvatski narod nikakva stoka kojoj treba samo bolaj paša i ispaša. Ta mi Hrvati smo znali živjeti na najnižim standardnim uvjetima da bi se održali na svome svetome tlu. Ne živi se samo od jela i pića, nego od duha nacionalnog i Gospodnjeg. Jela i pića se drže upravo oni u čiju Uniju nas tjeraju razni Sanaderi po cijenu svekolikih ponižavanja i nacionalnih odricanja. Da postanemo bezlično krdo!!!
Što je nova Vlada učinila da spašava i zaštićuje hrvatske nacionalne međe, koje su nam na žalost i onako umanjene? Što se učinilo na spašavanju hrvatskoga Dunava? Gledali smo na HTV-u stravičnu emisiju, srpsku pljačku hrvatskih predjela na Dunavu i Dravi sječom baranjskoga hrasta lužnjaka, ubijanjem hrvatskog bogatstva divljači i svega ostaloga. Komentator HTV-a tvrdi kako na sedamdeset kilometara stražarske postaje u Baranji imaju samo jedno staro vozilo!? I zar se tako zemlja i bogatstvo hrvatsko čuvaju? Što je učinjeno sa Slovenijom kod Vale Piranske? Ma ništa! Sve ostaje na Račanovu kriminalnom "parafu" Drnovšeku, kojemu ustupa stotine milja hrvatskoga mora. Još to dr. Ivo Sanader nije u potpunosti odbacio! Ta vidjeli smo nedavno motanje slovenskoga mudrijaša, donedavnog im predsjednika Dežele, Milana Kučana, u podnevnoj Aleksandrovoj emisiji "Nedjeljom u 2", gdje kaže kako su po njegovu Srbi u Hrvatskoj imali pravo na samoodređenje na prostorima na koje su doselili. A on je jednim potezom zbrisao dvadesetak tisuća nepoćudnih došljaka u njegovu deželu Sloveniju čim su proglasili samostalnost. I na to sve Hrvatska šuti!
Jednom Pupovcu se obećalo svešto su mogli željeti i poželjeti od strane Sanaderove "dobrote". Pa nije ga valjda hrvatski narod birao da obnavlja Srpsku Krajinu na avnojevskim prostorima nekadašnje Socijalističke Republike Hrvatske? A danas Republike Hrvatske, međunarodno priznate u onim umanjenim prostorima. I dokle će nas varati stranački prvaci ove ili one "partije"?! Izgleda da je njima stalo samo do izbornih obećanja i obmana. A poslije rade po svome. Pitamo se što bi i kakve bi rezultate imao i dr. Ivo Sanader da je unaprijed ustvrdio kako će odbaciti hrvatske Pravaše, a prigrliti četničke stranke. Jer nema nikakve dvojbe da se radi o četničkim politikama Pupovca, Stanimirovića, Đukića... Zar jedan Milorad Pupovac nije tijekom Domovinskog rata obilazio cijeli svijet tvrdeći kako Tuđmanov režim prekrštava preko jedanaset tisuća srpske pravoslavne djece u Republici Hrvatskoj? I toga se Pupovca privezoa dr. Ivo Sanader, nuđajući mu svekolike materijalne ustupke, svaljujući ih na grbaču hrvatskih poreznih obveznika. I ne zna se je li i to pod onom parolom: Pokrenimo Hrvatsku! Omogućimo bolji životni standard narodu! Dajmo što bolju "pašu" hrvatskome krdu...
Vjerujem kako će i ovi reci završiti u uredničkome košu! Ma čega se plašimo mi hrvatski domoljubi?! Pa jednom se živi i navik živi tko živi dostojno i pošteno! Pa sve ako tako i umire! Ne daj se Hrvatska! U protivnom nestat ćemo već u drugom ili trećem koljenu, asimilirani u Eurorupi!
Dižimo svoje glasove u ime svekolike hrvatske prolivene krvi na svetome tlu ove naše domovine Hrvatske! Milijuni hrvatskih sinova i kćeri umirali su da bi nam Hrvatska vječno živjela! Nemajmo milosti ni prema kome tko se svjesno ili nesvjesno iskaže nesposobnim ili nedoraslim da vodi hrvatsku nacionalnu politiku. Ugledajmo se i u najnovije izbore u prijateljskoj Austriji Koruškoj!

Mate Ćavar

Tuesday, March 09, 2004

Predsjedniku Hrvatske Vlade
Dr. Ivi Sanaderu!

U ime Savjeta Slobodne Hrvatske

Mjeseca ožujka, dana 7. 2004. godine

Poštovani predsjedniče!

Prateći najnovija zbivanja u svezi Haaških optužnica protiv najistaknutijih hrvatskih visokih časnika, sve više postaje jasno kako svjetski moćnici žele na sve načine obnoviti njihovu tvorevinu na balkanskim i pribalkanskim prostorima. A to su najavljivali još iz vremena ratnih godina, pod novim imenom, nova-stara balkanska tvorevina, bez Slovenije, sa Albanijom.
I pita se hrvatski čovjek jeste li Vi dovoljno svjesni toga, Vi koji se nalazite na čelnim mjestima Republike Hrvatske?! Prema Vašim političkim potezima izgleda da toga svega niste dovoljno svjesni. Nakon Vašeg dolaska na čelno mjesto Hrvatske Vlade usiljeno ste krenuli prema Europskoj Uniji, plivajući svekolikim "mutnim" vodama prema tome cilju, ili bolje rečeno Europi. Sve drugo je stavljeno u sasvim druge planove! I nije jasno što ste sve u stanju žrtvovati za priključenje toj nesretnoj Uniji?!
Korak po korak, ustupate suverenost i dostojanstvo Hrvatske, za koju je suverenost proliveno toliko krvi. Gospodine Sanaderu, ovakvim načinom vođenja hrvatske politike sigurno ćete doći do toga da će velikosrbi obnoviti srpsku ratnu republiku krajinu, koju su bili uspostavili na trećini prostora Republike Hrvatske. Međunarodni hrvatožderi su htjeli po svaku cijenu da tu velikosrpsku tvorevinu na avnojevskom prostoru Republike Hrvatske i očuvaju, isto kao što su to činili i učinili sa "Republikom Srpskom" na tlu Bosne i Hercegovine.
Poštovani gospodine predsjedniče Hrvatske Vlade!
Nadam se kako Vi dobro znate da je u Srbiji (Beogradu) već izdano nekoliko knjiga pod nazivom "Srpske Krajine" i da oni ustrajno svojataju tu tvorevinu kao gotovu stvar. A Vašim ovakvim ustupcima srpskoj manjini u Republici Hrvatskoj, kao i svjetskim moćnicima, treba Vas uvjeriti da će se ta njihova ratna tvorevina i realizirati prije ili poslije ulaska u ovu i ovakvu Europsku Uniju.
Oni svojim najnovijim Haaškim optužnicama jasno love sve one hrvatske zapovjednike koji su sudjelovali u oslobođenju okupiranih predjela Republike Hrvatske. I Vi kao da toga niste dovoljno svjesni. Ta već sada nazivaju "Bljesak" i "Oluju" zločinačkim akcijama Franje Tuđmana!

Uz pozdrave

Mate Ćavar

Monday, March 01, 2004

Poštovanom predsjedniku
Hrvatske Vlade
dr. Ivi Sanaderu

Poštovani Predsjedniče!

Za čestitati Vam je da ste nedavno javno posjetili spomenik bleiburškim Žrtvama. Pa nakon toga, ako se pojavite i u Jasenovcu, neće Vam biti toliko zamjereno od Žrtava "Križnoga puta". Ali, imajte u vidu i zloglasnu jamu Jazovku, koju su jugokomunistički zločinci do vrha napunili sa ratnim ranjenicima zagrebačkih bolnica nakon njihova "oslobođenja", kao i tolikim hrvatskim intelektualcima i zarobljenicima. Na grotlu ove stravične jame Jazovke lijepo bi bilo kada bi se podigla bar spomen kapelica za svekolik žrtve, kako te jame, tako i "Križnoga puta". Na žalost, to se dr. Franjo Tuđman nije usudio, a možda i zato što je i sam onda pripadao onima koji su masakrirali hrvatski narod u ulozi komesara.
Vidite, Slovenija je puna hrvatskih žrtava, i to nakon Drugog svjetskog rata. Što je još tragičnije! I kada je kumrovečki šerif, Ivica Račan, ilegalno potpisiva s Drnovšekom darivanje hrvatskoga mora u Vali kod Pirana, nije se sjetio da za uzvrat Hrvatskoj traži isti slobodan prolaz "Križnim putem" kopnom do Austrije. A taj je put zaliven potocima hrvatske krvi, sa stotinama tisuća hrvatskih kostura. Ta to svjedoče slovenski istražitelji poslijeratne tragedije hrvatskoga naroda, koja se naziva Bleiburškom.
Gospodine Predsjedniče! Ukoliko ova moja pisma uopće stižu do Vaših ruku, nemojte pomisliti da ih piše nekakav ustaša iz vremena NDH. Ne, ja sam poslijeratna generacija, jar sam u vrijeme NDH bio dijete. I ovdje Vam dajem do znanja kako je moje osobno mišljenje da je dr. Ante Pavelić, inače Poglavnik NDH, samo mjesec dana poslije proglašenja iste, potpisao njezinu kapitulaciju potpisivanjem "Rimskih ugovora" 11. svibnja iste 1941. godine.
Pravi, odgovorni hrvatski političari i državni prvaci moraju budno paziti na svekolike svoje političke poteze, jer je pošteni hrvatski narod okružen samim grabljivicama "vizantinskoga" tipa. Kroz našu cijelu povijest, a posebice noviju, imamo posla sa okupatorima svih boja!
Uz hrvatske pozdrave

22. 02. 2004. godine, Mate Ćavar

Sveta zemlja Hrvatska

Ima jedna zemlja najljepša na svijetu,
S tisuću otoka, s tisuće planina,
Ljepše od nje nema na ovom planetu,
Hrvatskome narodu to je domovina!

Na istočne obale mora Jadranskoga,
U stoljeću sedmom stigoše Hrvati,
Iz dalekog svijeta, roda povijesnoga,
Zemlju će novu Hrvatskom nazvati.

Diljem zemlje ove brojne rijeke teku,
Do plodnih ravnica planinski su lanci,
Vraćaju nas tamo u zemlju daleku,
Gdje su pređi davni bili Kanaanci...

Polja i jezera svih godišnjih dana,
Ovu zemlju lijepu još ljepšaju više,
S vrhovima planinskim sve do Alana,
Koje brišu bure, snijegovi i kiše.

A kad svibanj dođe i proljeće cvjeta,
Iznad zemlje ove galebovi kruže,
Ljepše zemlje nema u cijeloga svijeta,
Gdje poju slavuji, gdje mirišu ruže...

Zemlju lijepu svoju svi Hrvati vole,
Kroz stoljeća duga brane je u krvi,
Sa mačem u ruci svom se Bogu mole,
Po viteštvu ratnom Hrvati su prvi.

Na bojnome polju s krunicom u ruci,
Hrvati su vodili tisuće megdana,
Poraženi tu su Osmanlije-Turci,
Tuđinci brojni sve do Džingis Kana.

S Hrvatima stalno Marija je bdila,
Isusova Majka, Kraljica Hrvata!
Zbog toga Hrvati ratnička su sila!
Što svjedoče pobjede Domovinskog rata.

Od kada se znade, zovu se Hrvati,
Najstarije ime europskog naroda,
Tako smo se zvali, tako ćmo se zvati!
Dok na Zemlji bude ljudi ispod svoda.

Hrvatska je zemlja uzvišeno sveta!
To svjedoče grobovi brojnih mučenika,
Po Hrvatskoj Gospa stoluje i šeta...
Hrvatska je zemlja Kristovih vjernika!

Hrvoje Hrvatin, Stepinčevo 2004.

Mučenicima u spomen!

Ima jedna Crkva od živog kamena,
Podignuta znojem vjernih neimara,
Bazilika sveta, povijesnog znamena,
Isklesana rukama hrvatskih zidara.

Iz temelja čvrstog ona k Nebu strši,
Iako je tukoše stotine granata,
Ona snagom Božjom sve dušmane skrši,
Sazdane u zloći drugog svjetskog rata.

Crkva je ova krvlju zalivena,
Sedmoga veljače četrdeset pete,
Grobnica je u njoj s trideset imena,
Tu njihove kosti počivaju svete.

Mučenici ovi, Franjevci su bili,
Služili su Bogu i narodu svome,
Samo zbog toga, sve su ih pobili,
Da ubiju dušu rodu hrvatskome...

Iz njihove krvi novo cvijeće cvjeta,
U crkvi ovoj mole se ljudi,
Hodočaste vjernici iz cijeloga svijeta,
Mučenici naši, hvala Vam budi!

Na nebu Vi se molite za nas,
Za narod hrvatski i zemlju Hrvata,
Za zemaljsku radost i nebeski spas,
U ljubavi i miru bez mržnji i rata.

Uz pedeset i osmu obljetnicu
Širokobrijeških Mučenika - Mate Ćavar

This page is powered by Blogger. Isn't yours?